O nakitu

Knjige od metala i životna krila

el-guitarrista
“(…) Promišljajući i oblikujući nakit, Carlos rasplesuje životne koordinate, omogućujući im prostorno širenje, nosivost, kretanje i šetnju. Nerijetko se i u tim oblikovnim eksperimentima primijenjenog tipa radi o skulpturama samim, koje više od ukrasa i puke dekorativnosti, sugeriraju stav i namjeru, te želju za crtanjem različitih perspektiva prilikom hoda. Uz kružne, vijugave linije, zvuk i treptaj…

Nakit Carlosa Ignacia Bellantea potencira geografska izmještanja (sam autor došao je živjeti iz rodne Argentine u daleki mu, a sada bliski, Zagreb), izmjenjivanje prirodnih ciklusa i zaigranost koja život znači/zrači. Upotrebom vrlo dostupnih, postojećih, ali i na prvi pogled vrlo neobičnih i atipičnih materijala/sirovina kao što su mehanizmi sata, antikne vilice, porculanske krhotine, autor naglašava cikličku izmjenjivost i krug jednine.

Korišteni fragmentarno ili u cjelovitosti, lišeni prvotne funkcije i izmijenjeni do prividne neprepoznatljivosti, u kontaktu s toplinom varenja i u komunikaciji s koloritnim i raskošnim dragim kamenjem, oni sugeriraju antropomorfne forme i pojmovne metafore, koje neizbježno gaje sličnost s predmetnim svijetom, ali se od njega i laganom, nježnom autorskom intervencijom i savoir faireom emancipiraju.

Arheolog svakodnevnog, mjerač svjetova, vremenski putnik i veliki životni gurman, Carlos Ignacio Bellante, kroz svoje autorske impulse poetizira održivu upotrebu svijeta oko nas.”

Ivana Meštrov, iz predgovora za izložbu “S onu stranu utilitarnog”, 10.01. – 21.01.2011., Galerija Vladimir Filakovac, Zagreb